Još od samog začetka hrvanja u Bosni i Hercegovini na sceni vlada određeni rivalitet između dva sarajevska kluba, Željezničara i Bosne. Iako kroz nedaleku historiju može se reći da su oba kluba imala određene uspjehe, kako pojedinačne tako i ekipne, te zasigurno se može reći da je sarajevska Bosna u toj historiji ostala i dosta zapamćenija, uzavrele sarajevske strunjače su uvijek krasili derbiji ova dva giganta. Ali, ono što doista krasi ovaj gradski rivalitet, sama duša ove borbe između bordo i plavih, strasti pojedinaca kad stupe na strunjaču jeste njihovo drugarstvo.
Kroz periode postojanja ovih klubova se izgradio jedan, može se reći zavidan odnos, i to ne samo onaj sportski već i neki malo dublji, emotivni. Odnos upravnih struktura kao i odnos samih takmičara te dijeljenje sveg dobrog i lošeg što nas veže za ovaj sport stvorio je neraskidive bratske veze. Mnogo toga se prošlo zajedno, od zajedničkih treninga, putovanja i takmičenja, do onih manje sportskih aktivnosti, ispijanja zajedničkih kafa na ulicama Sarajeva. Dijeliti dobro i loše s nekim ipak povezuje ljude, a ova dva kolektiva u svojim nastojanjima da poprave i unaprijede poziciju hrvanja u Bosni i Hercegovini, udruženim i sinergičnim djelovanjem polako popravljaju stanje i sliku ovog sporta u društvu. Zapravo, Željezničar i Bosna djeluju kao svojevrsna cjelina koje se u svemu nadopunjuju. Za kraj, ko bi rekao da Sarajevo može biti u istome trenutku i bordo i plavo?!